Solarna ili sunčeva energija je energija Sunca, njegova svjetlost i toplina koju ljudi koriste od davnina uz pomoć raznih tehnologija. Sunčeva zračenja, uz sekundarne solarne izvore kao što su vjetar, energija valova i biomasa, se računaju u najčešće dostupne obnovljive izvore energije na Zemlji. Upotrebljava se samo mali dio solarne energije od one koja je na raspolaganju.

Solarna ili sunčeva energija je energija Sunca, njegova svjetlost i toplina koju ljudi koriste od davnina uz pomoć raznih tehnologija. Sunčeva zračenja, uz sekundarne solarne izvore kao što su vjetar, energija valova i biomasa, se računaju u najčešće dostupne obnovljive izvore energije na Zemlji. Upotrebljava se samo mali dio solarne energije od one koja je na raspolaganju. Solarna energija pruža električnu energiju pomoću toplinskih strojeva ili fotonaponskih sustava. Jednom pretvorena, njena upotreba je ograničena samo ljudskom genijalnošću. Djelomični popis solarnog sustava uključuje prostor za grijanje i hlađenje kroz solarnu arhitekturu, pitku vodu kroz destilaciju i dezinfekciju, toplinsku energiju za kuhanje i visoku temperaturu procesa topline za industrijske svrhe. Solarne tehnologije su široko karakterizirane ili kao pasivne solarne ili aktivne solarne, ovisno o načinu sakupljanja, pretvaranja i distribuiranja sunčevog svjetla. Aktivne solarne tehnike uključuju uporabu fotonaponskih ćelija i solarnih termičkih kolektora (s električnom ili mehaničkom opremom) kako bi pretvorili sunčevu svjetlost u korisne izlazne jedinice. Pasivne solarne tehnike uključuju orijentaciju zgrade prema Suncu, odabir materijala s povoljnim termalnim svojstvima ili svojstvima raspršivanja svjetlosti te projektiranje prostora kod kojih prirodno cirkulira zrak.

O energiji Sunca

Sunce kao fuzijski reaktor svake sekunde pretvori oko 600 milijuna tona vodika u helij pri čemu se oslobađa ogromna količina energije koja se šalje u svemir u vidu elektromagnetnog, svjetlosnog, toplinskog, rentgenskog i drugih vidova zračenja. Od ukupno 3,8×1026 W energije koju Sunce zrači u svemir, Zemlja primi 1,7 ×1017 W (174 PW). Oko 30% primljene energije Zemlja reflektira natrag u svemir, oko 47% zadrži kao toplinu, oko 23% ide na proces kruženja vode u prirodi dok se ostatak “potroši” na fotosintezu. Zemljina površina, atmosfera i oceani apsorbiraju sunčevo zračenje, a to im povećava temperaturu. Povećava se topli zrak koji sadrži vodenu paru iz oceana uzrokujući cirkulacije atmosfere ili konvekcije. Kada zrak dosegne visoke nadmorske visine, gdje je temperatura niska, vodena para kondenzira u oblake iz kojih počne padati kiša na Zemljinu površinu i tako završava ciklus vode. Latentna toplina kondenzacije vode povećava konvekciju, proizvodi atmosferske fenomene poput vjetra, ciklona i anticiklona. Sunčeva svjetlost, apsorbirana od oceana i kopna, drži na površini temperaturu od 14 ˚C. Fotosintezom zelene biljke pretvaraju sunčevu energiju u kemijsku koja proizvodi hranu, drvo i biomasu od koje su izvedena fosilna goriva. Ukupna solarna energija apsorbirana u Zemljinoj atmosferi, oceanima i kopnu iznosi oko 3.850.000 EJ (exaoules) godišnje. Godine 2002., to je bilo više energije u jednom satu nego što je svijet iskoristio u jednoj godini. Fotosinteza bilježi oko 3.000 EJ godišnje u biomasi. Količina sunčeve energije koja doseže površinu planeta je ogromna, tolika da je u jednoj godini dva puta veća od svih Zemljinih neobnovljivih izvora ugljena, nafte, prirodnog plina i miniranog uranijurana u kombinaciji koja će se ikad dobiti.

Primjena solarne energije

Solarna energija se prije svega odnosi na korištenje sunčevog zračenja u praktične svrhe. Sve obnovljive energije, osim geotermalne energije i plime, dobivaju svoju energiju od Sunca. Solarne tehnologije su široko karakterizirane kao pasivne ili aktivne ovisno o načinu na kojim oni prikupljaju, pretvaraju i distribuiraju sunčevu svjetlost. Aktivne solarne tehnike koriste fotonaponske panele i pumpe kako bi pretvorili sunčevu svjetlost u koristan izlaz. Pasivne solarne tehnike uključuju odabi